Savudrijski svjetionik

Savudrijski svjetionik udaljen je od Umaga svega 9 km te se do njega lako može doći autom, biciklom ili barkom.

Premda nije posve osamljen i nepristupačan, savudrijski svjetionik ipak nudi onaj mir i mističnost svojstvenu svim svjetionicima svijeta, spreman ispričati gotovo dvostoljetnu bogatu povijest umaškosavudrijskog kraja...

Interesantna je i posve autentična činjenica kako je to prvi svjetionik u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin dobiven destilacijom ugljena, dopremanog iz rudnika kamenog ugljena s područja Labinštine. U slučaju eventualnih kvarova na plinskoj instalaciji, omogućeno je i alternativno rješenje pa se za rasvjetu moglo koristiti i ulje.

Projekt svjetionika izradio je arhitekt Pietro Nobile na osnovu narudžbe tršćanske »Deputazione di Borsa«, a pod pokroviteljstvom austrijskog cara Franje I. koji se i spominje u natpisu na podnožju građevine. U izradi je korišten lokalni kamen s obližnje obale, a krov svjetionika pokriven je crjepovima koji teže čak 70 kg i odolijevaju i najjačim burama.

O svjetioniku se veže legenda da je austrijski grof Metternich sagradio svjetionik u znak ljubavi prema hrvatskoj ljepotici koja je nažalost preminula od teške bolesti prije nego je svjetionik bio dovršen.

Tršćanima je izgradnja svjetionika bila itekako u interesu, a sve u cilju ostvarivanja sigurnije plovidbe prema tršćanskoj luci.

Svjetionik se naime vidi s Opicine iznad Trsta te je predstavljao važan element komunikacije - zastavicama su se najavljivali brodovi koji će uploviti u luku, što je ostavljalo dovoljno vremena za pripreme za pristajanje brodova.