Dizalice za barke visoke pet do šest metara predstavljaju jedinstven i pouzdan način spremanja plovila, a vještina njihove izrade razvijala se isključivo na obalama sjeverozapadne Istre. Na taj je način lokalno stanovništvo štitilo barke koje nemaju vez u luci ni mogućnost zaklona od naleta vjetra uz plitku i hridinastu obalu karakterističnu za umaško priobalje.
Prve grue nastale su početkom 20. stoljeća po uzoru na čelične dizalice koje je gradila austrougarska pomorska uprava na svjetionicima ili u većim lukama. Prvu željeznu dizalicu na ovome je području postavila posada svjetionika Savudrija. Upravo ona postaje uzor lokalnim ribarima za gradnju jednostavnih drvenih dizalica od lako dostupnog drveta bagrema, čvrstog i otpornog na štetočine. Tijekom vremena razvila su se dva tipa izrade grua, savudrijski i umaški tip, koji danas spadaju u dragulje nematerijalne baštine ovoga kraja te su upisani na listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Nekoć su nosile batane, danas su uglavnom prazne, no s razlogom još uvijek izazivaju divljenje, stoga ih je
Muzej grada Umaga oživio kroz projekt očuvanja i promocije grua.