Od davnina, svi su se mediteranski narodi stoljećima prehranjivali srdelom, ukusnom i lako probavljivom ribom. U vremenima oskudice bila je jedan od rijetkih izvora bjelančevina, a bogata je i ugljikohidratima, mastima, vitaminima te nezasićenim omega-3 i omega-6 aminokiselinama. Još u starim vremenima osigurano joj je mjesto i u umjetnosti, a njezina popularnost ne jenjava ni danas. S obzirom na to da je jedna od najjeftinijih riba na domaćem tržištu, često je i prvi izbor za obiteljski riblji menu.
Izvrsna je kako je se god pripremi, a osobito zasoljena, pržena ili pečena na gradelama – uz čašicu dobrog vina pravi primorski specijalitet. Znala je to i moja nona pa bi, kad bi se na lokalnom merkatu pojavila svježa srdela, uvijek kupila veću količinu ribe, a ono što nismo taj dan smazali za ručak, marinirala bi i posluživala nam idućih dana za marendu. Tako je “srdela na savor” postala moje najdraže jelo od srdele jer je u sebi, osim mirisa mora, ružmarina, češnjaka i octa, sačuvala i uspomene na djetinjstvo.
Danas ovu namirnicu sve manje pripremaju none, a sve više chefovi najprominentnijih restorana koji je, sljubljujući je s raznim autohtonim i cijenjenim sastojcima, žele javnosti prezentirati u malo novijem ruhu. S obzirom na to da je cijela zapadna obala Istre jedno od najvažnijih ribolovnih područja Jadrana kad je riječ o srdeli, nije ni čudo da je upravo u tom dijelu Istre moguće pronaći brojne zanimljivosti povezane s tom ribom. Stoga neka vaš sljedeći posjet Istri krene tragovima srdele: pođite od jugozapada, točnije iz Fažane gdje možete razgledati jedinstveni Park srdela, odnosno zbirku skulptura posvećenih toj plavoj ribici, a završite svoju avanturu u Novigradu na samom sjeverozapadu Istre, gdje se 8. rujna održava Sardelafest, kulinarska manifestacija posvećena jelima od – naravno – srdele.
