Rakija se od davnina koristi kao baza istarskih likera i služi za izvlačenje ljekovitih sastojaka, fitonutrijenata iz voća i bilja koje poput blaga raste po voćnjacima, ali i šumama i poljima sjeverozapadne Istre, koju toliko obožavam(o).
Slatki likeri nas, krcati antioksidansima, štite od slobodnih radikala, zaokružuju slasne obroke i potiču probavu hrane, posebice ako poput mene pojedete koji zalogaj više. Ovaj vam put donosim vlastiti recept za, zimskim suncem obojen domaći liker, baziran na jednoj od najpoznatijih i najljekovitijih istarskih rakija – biski.
Osunčana biska
Volim zdravu i blagu gorčinu biske, posebice ako je pijem kao aperitiv, no želja mi je bila postići piće koje bi se moglo piti prije, ali i poslije jela kao digestiv i tako dulje uživati kako u bajnom okusu, tako i u blagodatima biske. Dragi moji, danas spajamo bisku i limoncello! Da, dobro ste pročitali, ove, 2020. godine odvažit ćemo se u nove okuse i svima staviti osmijeh na lice.
Dakle, recept je vrlo jednostavan. Treba vam deset limuna, nešpricanih, naravno. Zatim, tri decilitra vode, sok jednog manjeg ili srednjeg limuna (ovisno o tome koliko kiselo volite), 200 grama šećera i jedna litra biske koja je bazirana na lozovači.
Oprani i osušeni limun pažljivo ogulite – unutarnji dio kore ne smije imati bijelih dijelova po sebi jer je biska dovoljno gorka sama po sebi. Koricu limuna stavite u veliku staklenu bocu i prelijte biskom, dobro zatvorite i ostavite dva do tri tjedna. Povremeno promućkajte bocu, ali ne otvarajte.
U trećem tjednu prokuhajte vodu u koju ste dodali limunov sok i šećer. Kada se šećer otopi, sasvim ohladite dobiveni sirup. Odstajalu bisku s limunovom koricom dobro pomiješajte sa šećernim sirupom pa procijedite i prelijte u manje boce.
