Crni tartufi su izdržljiviji i mogu se zamrznuti, dok su bijeli delikatniji i oni „nakon ulova“ traju 7 do 10 dana. S crnima se može kuhati, s bijelima nikako. Iako se tartufi mogu jesti cijele godine, tijekom jeseni i zime prekrasno griju nepce i dušu prizivajući sve bogatstvo prirode sjeverozapadne Istre.
Tartufi će svakoj namirnici ili jelu dati svoj okus pa se upravo stoga u ovome slučaju treba pridržavati onoga „manje je više“, odnosno što jednostavnijih jela i namirnica blagih/neutralnih okusa, koje će biti u drugome planu jer tartufi su sada broj jedan. Najbolja baza za jela s tartufima su tjestenina, riža ili čak krumpiri jer svojim neutralnim okusom, ali i višim udjelom škroba upijaju svu aromu ove delicije.
Maslac, ulja (maslinovo), vrhnje, sirevi, ali i masniji dijelovi mesa divljači, boškarina, svinjetine, piletine, čak i masnijih riba, također će naglasiti bogat okus tartufa. Važno je istaknuti kako ih jelu treba dodati kad je ono već zgotovljeno, tik pred gozbu, i to tako da ih se tanko nareže ili nariba i pospe po jelu.
Napravite ovo: na tavu bacite malo maslaca, čisto zbog okusa. Ubacite usitnjenu pancetu i prepecite je. Pečenu pancetu izvadite iz tave, a u nju izlijte domaća umućena jaja s kojom kapi vrhnja za kuhanje pa napravite omlet u koji, netom prije preklapanja vratite pancetu i naribate malo crnog tartufa. Preklopite jaja i prebacite na tanjur. Poškropite s malo maslinova ulja te dodajte još mrvicu tartufa. Uz to pojedite krišku svježeg kruha te zalijte čašom odležanog, zrelog bijelog vina. Koristite li bijeli tartuf, njega nipošto ne kuhajte jer će izgubiti aromu.
